Bez obzira na vrijeme i mjesto proizvodnje rasada, tehnologija poznaje dvije osnovne grupe:

  • proizvodnja rasada „golog korijena“ i
  • proizvodnja rasada „zaštićenog korijena“.

Gajenje povrtarskih vrsta preko rasada ima brojne prednosti, osim ranijeg dospijevanja, obezbjeđuje se bolje korišćenje zaštićenog prostora. Proizvodnja toploljubivih vrsta je sigurnija i uspješnija, manja je potrošnja skupog hibridnog sjemena, a vegetativni razvoj je brži. Zaštita biljaka od bolesti i štetočina je efikasnija, korišćenje zemljišta je racionalnije a prinos je veći, što je i cilj same proizvodnje.

Da bi rasad bio kvalitetan, što je preduslov uspješne proizvodnje, veoma je bitno vršiti pravilnu njegu. Obavezne mjere njege rasada su provjetravanje, navodnjavanje i zaštita rasada.

U zaštićenom prostoru, posebno pri upotrebi velike količine stajnjaka, stvaraju se štetni gasovi, što veoma često dovodi do dugotrajne povećane relativne vlažnosti vazduha. Visoka vlažnost, visoka temperatura i nedovoljna osvjetljenost biljaka rezultiraju formiranjem nježnih i izduženih biljaka, koje su podložne napadu raznih bolesti. Upravo radi navedenog, neophodno je svakodnevno provjetravanje zaštićenog prostora za proizvodnju rasada. Kada su vjetroviti i hladni dani provjetravanje se obavlja  kratkotrajno u najtoplijem dijelu dana (11-14h), a tokom toplih dana provjetrava se duže.

Nakon nicanja rasada temperatura treba da se smanji na 18-20°S, da ne bi došlo do izduživanja rasada, a nakon toga neophodno je temperaturu održavati na 20°S do faze kaljenja rasada (7-14 dana prije rasađivanja), kada je ona niža.

Učestalost navodnjavanja i količina vode zavise od više parametara, a najvažniji su način proizvodnje rasada, tip kontejnera, supstrata, ventilacije, uslova uspijevanja, veličine biljke. Veoma je važno redovno zalivanje biljaka, a količinu vode treba prilagoditi načinu proizvodnje biljke, jer od toga zavisi razvijenost korijenovog sistema. Zalivanje ne treba vršiti često, bolje rjeđe sa većom količinom vode, kako bi voda stigla do donjeg dijela supstrata, tj. da prokvasi cijeli sloj u kome se razvija korijen. Norma navodnjavanja je 5-10 l/m2, i najbolje je izvoditi u ranim jutarnjim satima. Hladni period navodnjavanja se vrši svakih 5-7 dana, a kada otopli svakih 2-3 dana. Voda mora biti biološki čista, bez soli i primjesa, temperature oko 20°S. Tamnozeleni list rasada ukazuje na nedostatak, a svijetlozeleni na suvišak vode.

Mlade biljke imaju velike potrebe za hranljivim materijama, koje je potrebno pravilno rasporediti u kratkom vremenskom roku, s obzirom na činjenicu da se na relativno malom prostoru nalazi veliki broj biljaka. Nakon rasađivanja, preduslov za postizanje visokih prinosa i za uspješni prijem biljaka jeste jaka biljka, a sama optimizacija ishrane doprinosi postizanju tog cilja. Za brzu intervenciju rasad se može prihranjivati  različitim vrstama tečnih đubriva, namjenjenih za folijarnu prihranu. Ovim đubrivima rasad se prihranjuje 2-4 puta tokom vegetacije, s tim da se prvi put prihranjuje kada rasad ima formirana dva stalna lista.

Zaštita rasada od bolesti i štetočina je obavezna mjera. Tokom proizvodnje najčešće se javlja gljivično oboljenje polijeganje rasada. Ovo oboljenje se javlja na prizemnom dijelu stabla, uslijed čega biljke prvo poliježu, a zatim se suše. Protiv ove bolesti preporučuje se redovno provjetravanje i preventivno tretiranje biljaka fungicidima svakih 10-14 dana, ukoliko su povoljni uslovi za razvoj bolesti. Ukoliko dođe do pojave bolesti, fungicidi ili biološka sredstva mogu da se koriste, ali samo ukoliko se prethodno uklone zaražene biljke, jer na taj način se obezbjeđuje zaštita preostalih biljaka. Od štetočina javljaju se rovci, krtice i miševi, te protiv njih se koriste odgovarajući mamci.

Visokokvalitetan rasad je osnova za uspješnu povrtarsku proizvodnju, jer se tako osigurava stabilnost prinosa i kvalitet ploda.

Ostavite odgovor