Određivanje vremena berbe jabuke

Berba plodova jabuke se obavlja u različitom stepenu zrelosti, zavisno od načina plasmana. Postoje dvije vrste zrelosti plodova:

  • botanička (fiziološka) zrelost,
  • tehnološka (konzumna) zrelost.

Botanička zrelost nastaje ranije, a to je vrijeme kada plod postiže maksimalnu krupnoću i kada prestaje dalje priticanje hranljivih materija u plod. U tehnološkoj zrelosti, voće postiže najbolji ukus i aromu, kada je i najpogodnije za upotrebu u svježem stanju.

Određivanje pravog momenta berbe je vezano prvenstveno za voćnu vrstu i način plasmana plodova. Kod jabuke i kruške razlika ove dvije zrelosti za jesenje sorte je oko dvije nedjelje, a kod zimskih sorti od jednog pa do više mjeseci, zavisno od načina čuvanja plodova u skladištu. Prerana berba dovodi do brzog uvenuća i smežuravanja pokožice ploda, a kasnija berba do smanjenja vremena čuvanja plodova.

Postoji više testova ili metoda kojima se određuje dan početka berbe plodova jabuke, ali nijedna nije uvijek sigurna. Metode se mogu grupirati u stare i nove, moderne metode.

U stare metode spadaju:

  • metoda intenziteta osnovne boje ploda – promjena osnovne boje u žutu, žuto narandžastu ili crvenu;
  • metoda intenziteta boje sjemenki – boja sjemenke u plodu se mijenja obično u vrijeme fiziološke zrelosti, te bijela sjemenka poprima smeđu, tamnu pa crnu boju. To je nesiguran pokazatelj za određivanje vremena berbe, jer kod ljetnih sorti sjemenka je još nezrela dok je plod već zreo, a kod zimskih sorti je obrnuto;
  • metoda promjene boje mesa ploda – također nesigurna metoda kojom se hlorofil u mesu treba potpuno razgraditi da meso dozrijevanjem dobija boju bez zelenog pigmenta;
  • metoda kada plodovi počinju padati sa stabla – metoda je nesigurna, jer plodovi mogu padati sa stabla i zbog oštećenja od insekata ili bolesti.

U nove, moderne metode – sigurnije pokazatelje vremena berbe spadaju:

  • metoda brojanja dana od punog cvijetanja do zrenja – radi se za svaku sortu posebno, nije potpuno sigurna, jer zavisi od klimatskih uslova. Za sortu jonatan i njegove mutante iznosi oko 140 do 145 dana, za crveni delišes i njegove mutante 145 do 155 dana, a za zlatni delišes 150 do 155 dana,
  • metoda zbir srednjih dnevnih temperatura od punog cvijetanja do berbe,
  • metoda mjerenja čvrstoće mesa ploda i ona se mjeri posebnim aparatom zvanim penetrometar,
  • različite hemijske metode kojima se određuje količina šećera, kiselina, skroba i slično. U hemijske metode spada jedan od najsigurnijih načina utvrđivanja dozrelosti jabuka, a to je pomoću tzv. jodno-skrobnog testa ( jod-jod-kalijum test ili skraćeno J-J-K). Jodno-skrobnim testom vrlo dobro se može odrediti vrijeme berbe jabuka. Ovim testom mjeri se količina skroba u plodu jabuke sa ciljem određivanja pravog trenutka, kada je odnos šećera i skroba najpovoljniji. Postupak obavljanja jodno-skrobnog testa se sastoji od uzimanja dobrog prosječnog uzorka od pet do deset jabuka. Plodovi se prerežu poprečno i umoče u otopinu joda (otopina jod-jod-kalij). Jodna otopina će skrob obojiti u tamnoplavu do crnu boju.

Jodno-skrobni test

 

Za određivanje optimalnog roka berbe takođe se uspješno upotrebljava tzv. Streifov indeks (SI) nazvan prema njegovom autoru dr. Josefu Streifu sa istraživačke stanice Bavendorf u Njemačkoj. Prema Streifovom indeksu indikatori zrelosti i kvalitet plodova su:

–              čvrstoća ploda u kg/cm2, a mjeri se penetrometrom

–              sadržaj šećera ili tačnije topivih suvih materija, refraktometrijska vrijednost u stepenima Briksa, a mjeri se refraktometrom

–              skrobni indeks prema ljestvici Ctifl (Centre tehnique interprofessionnel des fruits et legumes) koji se određuje potapanjem polovine vodoravnog presjeka ploda u jedno-postotnom rastvoru kalijum jodida.

Mjerenje penetrometarom

Blagovremenom informacijom o roku berbe smanjuju se posljedice prerane i prekasne berbe. Preranom berbom smanjuje se prinos jabuka. Plodovi se slabije čuvaju. Slabiji je kvalitet plodova, osnovna boja je slabo izražena, a jače se ističe zelena boja. Plodovi nemaju tipičnu aromu, gorkog su ukusa i podložni su pojavi fizioloških bolesti (npr. gorke pjege). Prekasna berba takođe, uzrokuje teže čuvanje plodova. Veliki su gubici u prinosu zbog opadanja plodova. Smanjena im je mogućnost čuvanja u hladnjači. Plodovi su podložni različitim gljivičnim oboljenjima npr. jonatanovim pjegama i staklavosti ploda.

Najbolje je za određivanje vremena berbe koristiti više metoda. Zrenje svih plodova na istom stablu nije istovremeno pa se zbog toga naročito pri obilnijem rodu preporučuje probirna berba plodova radi dobijanja što većeg procenta plodova u prvoj klasi.

Na oko 15 dana pred berbu plodova poželjno je uraditi tretman fungicidima u cilju sprečavanja pojave truljenja plodova u skladištu, naravno vodeći računa o karencama za preparate.

Najbolje i najduže čuvanje plodova jabuka je u hladnjačama sa niskim sadržajem kiseonika tzv. ULO hladnjačama. Ultra Low Oxygen (ULO ) tehnologija predstavlja najnovije dostignuće u segmentu dugotrajnog čuvanja svježeg voća.  Režim u komorama daje mogućnost da se cijelokupan rod jabuke može čuvati i ponuditi tržištu u svako doba godine. ULO  tehnologija omogućava da jabuke očuvaju nepromjenjena svojstva dug vremenski period bez ikakavih hemijskih intervencija.

Preporučuje se čuvanje plodova jabuka u hladnjači sa kontrolisanom atmosferom i osnovni parametri treba da budu:

–              temperatura od 0-5°S,

–              koncentracija CO₂ od 2-4%,

–              koncentracija O₂ 1%,

–              relativna vlažnost vazduha od 90-92%.

Najčešći i najveći gubici u skladištu nastaju gubitkom vode kao posledica neodgovarajućeg vremena berbe, neodgovarajućih uslova čuvanja, kao i pojave parazitnih i neparazitnih oboljenja plodova.