Vrste stajnjaka i njihov značaj

Živinski stajnjak

Podjela  stajnjaka se može izvršiti prema vrstama domaćih životinja od kojih se dobija, pa tako imamo: goveđi, ovčiji, konjski, svinjski i živinski. Svaki od ovih vrsta razlikuje se,  kako po sadržaju hranljivih materija,  tako i po svom dejstvu. Ovčiji i konjski stajnjak su specifični po tome što se relativno brzo razlažu i jako zagrijavaju jer sadrže veliku količinu organskih materija. Za razliku od njih, goveđi i svinjski stajnjak se sporije razlažu i daju manje toplote, upravo zato jer sadrže manju količinu organskih materija, kao i dosta vode.

Ovčji stajnjak

Ovčiji i konjski stajnjak su pogodniji za đubrenje teških, hladnih i vlažnih zemljišta. Konjski stajnjak je veoma pogodan za pripremanje toplih leja. Prosječan hemijski sastav konjskog stajnjaka iznosi: 25% osrganskih materija, 0,6% azota, 0,3% fosfora i 0,5% kalcijuma, dok nešto veći sadržaj organskih materija ima ovčiji stajnjak.

Goveđi i svinjski stajnjak su pogodniji za lakša, rastresitija i toplija zemljišta, jer se sporije razlažu ali im je zato dejstvo duže. Oni sadrže nešto više biljnih hraniva od ovčijeg i konjskog. Kod nas se najviše koristi goveđi stajnjak, a njegov posječni hemijski sastav iznosi: 20% organskih materija, 0,45% azota, 0,25% fosfora, a kalijuma i kalcijuma po 0,40%.

Živinski stajnjak (živinak) je najjači i karakteriše ga brzo i jako dejstvo, pa se uopotrebljava za najintenzivnije usjeve. Prosječan hemiujski sastav živinskog stajnjaka je: oko 26% organskih materija, 1,6% azota, 1,45% fosfora, 0,8% kalijuma i 2,5% kalcijuma.  Kokošiji, a naročito golubiji (ptičji) stajnjak imaju najjače dejstvo u poređenju sa drugim vrstama stajnjaka .

Kokošji stajnjak