Priprema ovaca za jagnjenje

Krajem decembra otpočela je sezona jagnjenja. Ovo je najzahtjevniji, ali i najkritičniji period tokom godine u ovčarskoj proizvodnji. Od načina kako se ovca pripremi za ulazak u zimu, uslova jagnjenja i kasnijeg uzgoja jaganjadi, zavisi u kojoj mjeri će uloženo vrijeme, trud i novac biti vraćen odgajivaču u vidu profita. Iako ovdašnji odgajivači ovaca imaju tradicionalno veliko iskustvo, korisno je ukazati na najvažnije aspekte ove faze ovčarske proizvodnje.

Mikroklimatski uslovi u objektu za jagnjenje, postupak sa ovcama za vrijeme jagnjenja i prihvatanje novorođenog jagnjeta izuzetno su važni za uspjeh u ovčarstvu. Iako se mogu jagnjiti tokom cijele godine, u našim uslovima još uvijek dominira jagnjenje ovaca tokom zime. Zato treba pripremiti i objekat i samo grlo za čin jagnjenja.
Ovca nosi prosječno 150 dana, s varijacijama od 146 do 156 dana. Vanjski, vidljivi znakovi gravidnosti uočavaju se u četvrtom mjesecu. Ovcama raste trbuh i poprima ovalni oblik. Mjesec do mjesec i po prije jagnjenja ovci počinje rasti vime, kaže se da je počelo nalijevati.
Pogotovo je to vidljivo tri sedmice prije jagnjenja. Znakovi skorog jagnjenja vidljivi su 3 do 5 dana prije jagnjenja. Tada ovcu treba odvojiti u boks za jagnjenje, koji je prethodno pripremljen. Boks mora biti dezinfekovan, a slama suva i čista. Ovca otežano hoda, naročito one ovce koje nose dva ili više plodova. Treba joj ošišati vunu na repu i oko stidnice te na prednjem dijelu zadnjih nogu i po trbuhu ispred vimena da bi jagnje nesmetano moglo naći sisu. U ovom razdoblju ovca češće liježe, ako je na pašnjaku, sve manje pase.

Pomaganje ovci pri janjenju

Na dan janjenja ovca sve više leži. Često liježe i ustaje, gladne jame jako su izražene, vime joj je otečeno, zbog dotoka mlijeka sise su povećane. Iz rodnice izlazi sluzavi iscjedak. Ovca je sve nemirnija. Ustaje, okreće se oko sebe, njuši mjesto na kojem je ležala, bleji. Sve je to posljedica trudova koji se javljaju u određenim razmacima. Ovcu treba pustiti da se sama ojagnji, a samo ako se uoče problemi, treba joj pomoći.
Ovci treba polako prići, uhvatiti je i poleći. Za to su potrebne dvije osobe. Nakon toga treba provjeriti položaj ploda. Kada je položaj pravilan, tj. ako zajedno izlaze prednje noge, a na njima glava, pristupa se jagnjenju ovce. Prvo se povuče jedna, a zatim druga noga. Obje su noge tada u ispruženom položaju. Jedna osoba polako vuče noge prema dolje, tj. prema vimenu ovce, a druga širi jednom rukom rodnicu, a drugom izvlači glavu ploda. To je jagnjenje u prednjem položaju.
U 5 % slučajeva plod izlazi zadnjim krajem, kažemo da ima zadnji položaj. Tada je potrebno izvući jednu po jednu nogu kao i u prednjem položaju te polagano povući plod za obje noge prema vimenu ovce. Ako plod ima drukčiji položaj od prethodna dva, kažemo da je u nepravilnom položaju, što uzrokuje teško jagnjenje. Tada svakako treba pozvati veterinara.

Postupak sa jagnjetom i ovcom nakon jagnjenja

Nakon što se ojagnji, jagnjetu se očistiti nos i usta od sluzi. Ako je jagnjenje bilo teško i dugotrajno, jagnje moramo odmah podići za zadnje noge da mu plodna voda, koja mu je ušla u usta tokom poroda, ne bi ušla u pluća. Plodna voda može u nekoliko minuta izazvati gušenje ili u dva do tri dana respiracijsku upalu pluća, od koje jagnje ugine. Zatim je jagnje potrebno prenijeti na suvu slamu. Mokru slamu treba ukloniti, zajedno sa posteljicom i zakopati, te staviti suvu, nikako ne vlažnu. Vlažna slama uzrokuje razvoj mikroorganizama koji mogu biti izvor bolesti.
Vime treba oprati toplom vodom te obrisati suvom, čistom krpom. Prve mlazove mlijeka (kolostruma) treba izmusti u posebnu posudu da bi se izmuzli čepovi iz sisa, ali i mlijeko u kojem može biti mikroorganizama, koji uzrokuju probavne smetnje u jagnjadi. Kad je porod tekao bez poteškoća, zdrava, vitalna jagnjad dići će se za 10 do 15 minuta i tražiti sisu, odnosno početi sisati. Slabijoj, sitnijoj, jagnjadi potrebno je pomoći da prihvate sisu. Jednom rukom podigne se jagnje, a drugom se pridržava sisa da bi je janje što lakše prihvatilo.
Katkad je potrebno prve mlazove kolostruma izdojiti jagnjetu u usta da bi ga osjetilo. Ako jagnje ne može stajati, kolostrum se izdoji i daje jagnjetu da popije. Pri tome se mora paziti da temperatura mlijeka bude 37 do 38 °S. Jagnje mora popiti kolostrum u roku 6 do 8 sati, najkasnije 24 sata nakon poroda.Kolostrum sadrži antitijela koja mu osiguravaju pasivni imunitet u prvim danima života te lako probavljive bjelančevine. Ako ovca ne prihvata jagnje, treba je odvojiti u individualni boks, u kojem ostaje sve dok ga ne prihvati.
Katkad se dogodi da ovca jedno jagnje prihvati, a drugo ne prihvati. Ovcu s janjcima takođe odvajamo u individualni boks te pridržavamo ovcu da jagnje sisa sve dok ne ojača. To će jagnje kasnije samo sisati sa zadnje strane ispod repa kada bude sisalo jagnje koje je ovca prihvatila. U visoko mliječnih ovaca potrebna je svakodnevna kontrola vimena; ako je potrebno, treba jednom do dva puta izmusti mlijeko u posudu. To mlijeko dajemo drugoj jagnjadi, čije majke nemaju dovoljno mlijeka. Ovce s malim janjcima nakon jagnjenja držimo u boksovima za jagnjenje 7 do 10 dana, ovisno o zdravstvenom stanju i vitalnosti jagnjadi, a katkada ih u tim boksovima držimo i duže. Nakon toga puštamo ih u zajedničke boksove s ostalim ovcama i janjcima. Ovce u prvim danima nakon jagnjenja ne smijemo hraniti punim obrokom za dojne ovce da ne bi dobile upalu vimena zbog preobilnog lučenja mlijeka.
Jagnjad, čije majke nemaju dovoljno mlijeka, potrebno je prihranjivati. U početku se može davati mlijeko ovaca, koza ili krava, a kasnije, u dobi od dvije do tri sedmice, prihranjujemo ih mliječnom zamjenom za jagnjad ili telad. Prelaz s mlijeka na mliječnu zamjenu mora biti postupan. U prvoj sedmici života omjer mlijeka i mliječne zamjenice jest 50 : 50 %.