Održavanje zemljišta u voćnjacima

Održavanje zemljišta u voćnim zasadima ima zadatak da na najbolji način djeluje prvenstveno na fizičke osobine zemljišnog sloja u kome se razvijaju žile voćaka, a posredno da djeluje na biohemijske i biološke osobine obradivog sloja zemljišta. Potrebno je održavanjem plodnosti i vlažnosti zemljišta takođe omogućiti normalan rast i plodonošenje voćke. Obradom zemljišta u datim agroekološkim uslovima se uspostavlja povoljni vodni i vazdušni režim kako bi se procesi u zemljištu nesmetano odvijali. Pod njegom voćaka se podrazumeva primjena agrotehničkih i pomotehničkih mera sa ciljem da se obezbijede uslovi za normalan rast i rodnost voćaka. Od agrotehničkih mera najvažnije su: održavanje zemljišta u voćnjaku, đubrenje i navodnjavanje. Najznačajnija svojstva zemljišta koja se koriste kao pokazatelji plodnosti i pogodnosti zemljišta za optimalnu ishranu i đubrenje su: dubina zemljišta, mehanički sastav (tekstura) i struktura zemljišta, ph vrijednost (reakcija) zemljišta, sadržaj humusa i hranjiva, vodni režim i asorpciona sposobnost zemljišta.

Koji će se načini održavanja zemljišta primeniti u datim agro ekološkim uslovima, zavisi od niza faktora: količine padavina, nagiba terena, sorte, podloge, sistema gajenja.

U praksi se najčešće primjenjuju sljedeći načini održavanja zemljišta:

–           čista obrada

–           čista ledina

–           međuredna obrada, a u redu zatravljivanje

–           gajenje biljaka za zelenišno đubrenje

–           tretiranje herbicidima

Zavisno od načina održavanja zemljišta u voćnjaku u toku godine obradu zemljišta možemo svrstati u dvije grupe:

  1. Osnovno, jesenje oranje, na dubini 15-20 cm
  2. Pet-šest kultiviranja tokom vegetacije, na dubini 5-7 cm.

 

Jalovi ugar

Ovaj vid održavanja ogleda se u redovnoj obradi čime ne dozvoljavamo razvoj korova i trave. Obezbjeđujemo dovoljnu rastresitost zemljišta i pojačavamo aeraciju dubljih slojeva, smanjuje se opasnost od pojave štetočina koje prezimljavaju u zemljištu, a stvaramo povoljne uslove za rast i razvoj korijenovog sistema i povećavamo aktivnost mikroorganizama u zemljištu. Ovaj način primjenjujemo u prvih nekoliko godina od podizanja zasada,  kao i u reonima gdje ljeti nema dovoljno padavina. Nije preporučljivo koristiti ovaj način obrade u regionima gdje je prisutna velika količina vodenog taloga, ili se redovno navodnjava jer može izazvati osiromašenje zemljišta u hranjivim sastojcima spiranjem nitrata, pogoršava strukturu zemljišta i pojačava eroziju. Ovaj način obrade podrazumijeva jedno jesenje ili zimsko oranje i više kultiviranja tokom vegetacije. Uzorano zemljište u jesen treba ostaviti sa otvorenim brazdama, a dubina zavisi od tipa zemljišta, razvijenosti korijenovog sistema i vremena obavljanja. Da bi jesenje oranje bilo što uspješnije trebalo bi svake godine mijenjati pravac- jednom uzduž, a sledeći put popreko, zatim je potrebno mijenjati i dubine oranja kako bi spriječili sabijanje zemljišta. Pliće obrade obavljati na dubini od 5-7cm kultivatorom ili drljačom. Teška zemljišta treba češće kultivirati, a lakša rjeđe. U našim agroekološkim uslovima sa ljetnjom obradom treba prestati krajem avgusta ili početkom septembra. Čista obrada ima i svojih nedostataka, tj. takva zemljišta sa vremenom gube strukturu, pa ih je potrebno češće đubriti. Svake četvrte godine neophodno je đubrenje stajnjakom, ili još bolje svake četvrte godine gajenje biljaka za zelenišno đubrenje koje se zaoravaju u punom cvjetanju (grahorica, stočni grašak, lupina, soja, itd.).

Ledina

Održavanje zemljišta u vidu ledine znak je ekstenzivnosti proizvodnje. Ovakav način održavanja zemljišta se preporučuje na erozivnim terenima, u vlažnim područjima gdje količina vodenog taloga prelazi 1.000 mm ili su prisutni sistemi za navodnjavanje, u zasadima koji su podignuti na većim nagibima i ako je teren sklon zabarivanju, pa je nemoguć prohod mehanizacije. Nedostaci ovakvog načina održavanja zemljišta su ispoljeni u slabom porastu mladara, pojavi hlorotičnog lišća, slabom kvalitetu plodova. Posebno se ne preporučuje za mlade zasade jer sadnice postaju kržljave i ne napreduju. Trava na ledinama osiromašuje zemljište u mineralnim materijama, posebno nitratima, otežava đubrenje, navodnjavanje i služi kao sklonište za širenje štetočina i bolesti. Ako je klima reona u kome je voćnjak aridna utoliko je ovakav način nepovoljniji.

Zatravljivanje međurednog prostora

 

Za razliku od ledine predstavlja savremeni način održavanja zemljišta. Travni pokrivač se formira između redova, čija širina zavisi od datog zasada. Trava se sije na prethodno dobro pripremljenom zemljištu. Za sjetvu se koriste smješe različitih vrsta trava, kao što su: engleski ljulj, livadarka, crveni vijuk, bijela djetelina, ježevica i dr. Radi uštede finansijskih sredstava, može se pustiti da divlja trava formira svoj pokrivač, koji kasnije treba samo održavati košenjem ili tarupiranjem. Trava koja spontano izrasta, često je gušća, a i otpornija je i na sušu. Travni pokrivač se tarupira ili kosi više puta tokom godine (najčešće šest do osam  puta). Košenje se obavlja kad trava dostigne visinu od 10 cm, obično na tri nedjelje, a ukoliko je veća količina padavina može i češće. Usitnjena trava ostaje na tom mjestu, razlaže se i tako obogaćuje zemljište organskom materijom. Prostor između travnog pokrivača i voćaka, zavisno od sortimenta i starosti zasada, održava se adekvatnom primenom herbicida, postavljanjem folije ili malčiranjem, kao i obradom pomoću bočnih freza. Osnovne prednosti ovakvog načina održavanja zemljišta u zasadima voćaka jesu mogućnost upotrebe mehanizacije tokom čitave godine, što samim tim obezbjeđuje sprovođenje i pomotehničkih mjera, kao što su rezidba, zaštita i berba. Manji su troškovi održavanja u odnosu na jalovi ugar, a i manja je pojava erozije. Osnovni nedostaci su skupo formiranje travnog pokrivača sjetvom trava, kao i mogućnost namnožavanja štetočina, glodara i dr.

U savremenim intenzivnim zasadima sa integralnom proizvodnjom sa instaliranim sistemom za navodnjavanje, preporučuje se zatravljivanje međurednih prostora, a između stabala u redu tretiranje herbicidima, posle četvrte godine, a dotle obrada u redu.

Pravilnom obradom zemljišta se najpovoljnije reguliše odnos kiseonika i ugljen dioksida. Dovoljne količine kiseonika su neophodne ne samo za disanje korena već i za aktivnost mikroorganizma u zemljištu koji su bitni nosioci plodnosti zemljišta. Obnavljanje vazduha u zemljištu uslovljeno je povećanjem broja kapilarnih pora, što se ne može zamisliti bez obrade. Za uspješno gajenje voćaka odnos vazdušnog i vodnog kapaciteta treba da bude 1:9 tj. najmanje 10% zemljišnih pora treba da je ispunjeno vazduhom. Još jedna mjera je veoma bitna –  podrivanje zemljišta koja nije redovna ali je veoma korisna jer poboljšava fizičko-hemijske osobine zemljišta.

Podrivanje se izvodi na teškim i zbijenim zemljištima koja su zbog navodnjavanja postala nepropusna za vodu i mineralna đubriva. Iz površinskog sloja zbog stalne obrade i navodnjavanja vrši se dezintegracija strukturnih agregata pa se sitne čestice spuštaju u dublje slojeve i ispod obradivog sloja zbijaju, tako otežavaju dotok vode do zone korijenovog sistema što prouzrokuje nedovoljnu aeraciju i ishranu biljke. Zemljište se podriva na 60-70cm dubine i to između redova na 1-1,5m od voćke.