Na početku poslovanja i proizvodnje, vrlo je važno raspolagati informacijama, imati pristup repromaterijalu i siguran izlaz na tržište putem razvijenih kanala prodaje. Od najveće važnosti su informacije koje se direktno tiču tržišta n naše proizvodnje koju planiramo da pokrenemo. Osnovna pitanja na koja proizvođač treba da odgovori su šta će da proizvodi i za koga će da prozvodi. Na ova pitanja odgovor ima tržište, istraživanje tržišta neophodno je provesti zbog dobijanja informacija o potrebama istog za poljoprivrednim proizvodima koje mi planiramo proizvesti te mogućnosti dopremanja tih proizvoda blagovremeno i na potrebno mjesto.
Nakon što se dobiju odgovori na ta pitanja i proizvođač utvrdi šta je to što on treba proizvoditi, proizvodnja može da počne. Pored novčanih sredstava, zemljišta i objekata, mašina i repromaterijala, koji predstavljaju glavne inpute u poljoprivrednoj proizvodnji, potrebno je imati i plan.
Poslovni plan je najbolje uraditi u pisanoj formi, prije početka proizvodnog procesa. Pored osnovnih informacija i poslovne ideje, poslovni plan treba da sadrži marketing plan i finansijski plan.

• Marketing plan se bazira na prethodno provedenom istraživanju tržišta i sadrži plan prodaje i samog plasmana proizvoda ali isto tako i nabavke repromaterijala. Marketing planom treba da se zaokruži cjelokupan proces od nabavke repromaterijala do same prodaje. Ovaj dio plana je najznačajniji iz razloga što se prvo planira prodaja.
• Finansijski plan sadrži detaljan pregled priliva i odliva finansijskih sredstava po osnovu poslovanja gazdinstva, na snovu kojih se planira dobit i proizvodnja u narednim ciklusima. Ovaj dio plana je najznačajniji iz razloga što se prvo planira prodaja.

Poljopriredna proizvodnja se kod nas odvija na porodičnim gazdinstvima koja mogu biti komercijalna i nekomercijalna. Nekomercijalna poljoprivredna gazdinstva nisu tržišno orjentisana i proizvode za vlastite potrebe. Komercijalna gazdinstva jesu orjentisana na tržište, te se njihovo poslovanje može smatrati agrobiznisom.
Sva poljoprivredna gazdinstva registrovana u APIF-u (Agencija za posredovanje, informisanje i finansijske usluge) i upisana u RPG (Registar poljoprivrednih gazdinstava) su korisnici agrarnog budžeta, pod uslovom da imaju potrebnu minimalnu proizvodnju. Naime, oni su korisnici podsticaja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na osnovu Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja. Vlasnik poljoprivrednog gazdinstva mora da registruje gazdinstvo ukoliko želi da bude korisnik agrarnog budžeta i da obnavlja podatke svake godine.

Takođe, svako komercijalno gazdinstvo koja ima minimalni godišnji promet od 15.000 KM ima mogućnost da bude u sistemu PDV-a,ako je promet niži nema obavezu plaćanja poreza. A ona gazdinstva sa minimalnim prometom od 50.000 KM moraju biti u sistemu PDV-a – Zakon o PDV (“Službeni glasnik BiH”, broj 09/05). Gazdinstva koja su u sistemu PDV-a pri kupovini imaju pravo na povrat PDV-a, a pri prodaji proizvoda ugovara se cijena za 17% veća.

Takođe, nosioci poljoprivrednih gazdinstava i komercijalnih i nekomercijalnih su obveznici doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. Za nosioca komercijalnog poljoprivrednog gazdinstva doprinos za penziono i invalidsko osiguranje je 30 % od prosječne bruto plate u Republici Srpskoj za prethodnu godinu, dok je za nosioce nekomercijalnih 20% od prosječne bruto plate, i da nisu istovremeno u radnom odnosu -Zakon o doprinosima ( Službeni glasnik Republike Srpske 116/12 i 103/15).

Dakle, pored svih prava i obaveza koje ima nosilac poljoprivrednog gazdinstva, takođe bitan segment o kome mora da vodi računa je tržište. Svi proizvodi se realizuju na tržištu i cjelokupna proizvodnja i poslovanje zavisi od tržišta. Iz tog razloga je potrebno planirati proizvodnju više godina unaprijedi i proizvoditi ono što kupci žele.