Poljoprivredno savjetodavstvo na prostorima koje danas zauzima Republika Srpska vodi svoje korijene iz perioda poslije drugog svjetskog rata. Novi oblik socijalističkog zadrugarstva se temeljio na otkupu i prodaji poljoprivrednih proizvoda, što je uključivalo povećanje proizvodnje i na privatnom posjedu.
U periodu do 1990. godine poljoprivredna politika je davala prednost poljoprivrednim preduzećima-kombinatima i tehnološkom napretku društvene proizvodnje, dok su seljaci bili usmjeravani u seljačke zadruge, bez puno mogućnosti za intenziviranje proizvodnje na vlastitim imanjima. Zadruge su bile jedina stručna podrška poljoprivrednicima, a one su bile ograničene zemljišnim maksimumom i nisu imale mogućnosti većeg razvoja. U sedamdesetim godinama prošlog vijeka je povećano investiranje u poljoprivrednu mehanizaciju i modernizaciju poljoprivrednih gazdinstava i u privatnom sektoru. Poljoprivrednim gazdinstvima su omogućena kreditiranja tekuće proizvodnje i investiciona ulaganja, što je znatno izmjenilo dotadašnji način rada.
Sa povećanom upotrebom mineralnih đubriva i zaštitnih fitofarmaceutskih sredstava, te korištenjem jačih koncentrata i silaže u ishrani životinja, naglo se povećavao porast stočne proizvodnje i drugih poljoprivrednih proizvoda. Ovaj razvoj je uticao na jačanje poljoprivrednih savjetodavnih službi u zadrugama, tehnoloških službi u kombinatima i specijalističkih savjetodavnih službi pri zavodima i drugim institutima.
Poljoprivredna savjetodavna služba nije se razvijala podjednako u svim republikama nakadašnje države. U BiH je taj razvoj bio sporiji da bi devedestih godina potpuno prestalo poljoprivredno savjetodavstvo za vrijeme rata.
Ponovno oživljavanje poljoprivrednog savjetodavstva postavlja projekat EU »PHARE-PFAP« (1998-2000). Ovim projektom u Banjalučkoj regiji formirane su savjetodavne službe u sedam opština. Koordinacija rada ovih službi je vođena iz centralne kancelarije u Banjaluci.
Druga faza razvoja Savjetodavne službe RS omogućena je projektom Evropske Unije ESP (2000-2002), a osnovano je pet regionalnih kancelarija, čime je pokrivena cijela teritorija RS. Zaposleno je 16 savjetodavaca različitih specijalnosti poljoprivredne proizvodnje. Na taj način uspostavljena je Poljoprivredna stručna služba Republike Srpske u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljem tekstu Ministarstvo),kao specijalizovana služba za pružanje savjetodavnih usluga poljoprivrednim proizvođačima i drugim subjektima u poljoprivredi.
Usvajanjem izmjena Zakona o ministarstvima, 2004. godine ustanovljena je Agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, kao pravno lice i kao posebna stručna i upravna organizacija sa jasno definisanim zadacima. Za svoj rad odgovorna je Vladi RS, preko Ministarstva.
Projektom kojeg finansira Svjetska banka, Poljoprivreda i ruralni razvoj, a realizuje Jedinica za kordinaciju projekata u poljoprivredi, u okviru Ministarstva, jedna od komponenti je i jačanje savjetodavne službe, tj. nastavak njenog razvoja. Kako bi se definisali pravci razvoja savjetodavstva i trošenje kreditnih sredstava, Planom rada Ministarstva predviđeno je da se donese Srednjoročna strategija savjetodavnih aktivnosti u poljoprivredi. Ova strategija podržava jačanje poljoprivrednog svjetodavstva u RS i dalji razvoj javne savjetodavne službe u okviru već ustanovljene Agencije za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi. Sugeriše se, takođe, razvoj privatne savjetodavne službe, koja bi se uključivala u pojedine programe i specijalnosti zajedno sa drugim institucijama na ruralnom razvoju i sudjelovala u javno-privatnom partnerstvu.
Najveći izazov u narednim godinama, na području poljoprivrede biće ravnomjeran ruralni razvoj, koji bi omogućavao svim stanovnicima sela jednake mogućnosti učešća u korištenju predpristupnih pomoći EU. Dobro korištenje novčanih fondova koji su namjenjeni kao nepovratna pomoć za podsticanje razvoja poljoprivrede i nepoljoprivrednih djelatnosti na selu, može snažno uticati na poboljšanje proizvodnje i očuvanje naseljenosti seoskih područja.
Napredak u ekonomski održivim poljoprivrednim granama i u opštem (ukupnom) razvoju, koji će obezbijediti prehranjivanje stanovništva, proizvodnju bezbjedne hrane i zaštitu okoline i pitke vode, moguće je ostvariti samo uz dobro organizovanu i stručno osposobljenu savjetodavnu službu.
Savjetodavci, stručnjaci-specijalisti iz različitih oblasti: agroekonomije, mehanizacije, zaštite biljaka, prehrambene tehnologije, uspješno informišu, savjetuju i obrazuju poljoprivredne proizvođače, sa ciljem da povećaju svoju konkurentnu sposobnost, smanje troškove i povećaju ekonomsku efikasnost poljoprivredne proizvodnje. Važan izazov za poljoprivrednu politiku, savjetodavce i proizvođače je plasiranje investicionih sredstava za unapređenje i modernizovanje poljoprivrednih gazdinstava i diverzifikaciju.
Jedan od ciljeva je da savjetodavna služba bude dostupna svim stanovnicima ruralnih područja i tako organizovana i spremna za implementaciju zahtjevnih standarda u poljoprivrednoj proizvodnji, koje će sa približavanjem ulaska u EU, tražiti poljoprivredna politika kao i na uvođenje novih i zahtjevnijih tehnologija u praksu.
Stručno osposobljeni poljoprivredni savjetodavci i dobro organizovana savjetodavna služba su uslov za uspješno približavanje i uključivanje u ukupnu evropsku poljoprivrednu politiku i uspješno korištenje kohezionih fondova.
