Junice prvotelke – kako ih hraniti i obezbijediti dobru kondiciju

Svi uzgajivači žele da teljenje protekne u najboljem redu, i zato se junice prvotelke moraju dobro hraniti, izvoditi na pašu i obezbijediti im da imaju vode po želji, ali ne dovoditi ih u tovnu kondiciju.

Poslije navršene prve godine života priplodne junice mogu se hraniti većinom kvalitetnom kabastom hranom uz nešto koncentrata. U uslovima ograničene ishrane, junice se hrane dva puta na dan. Poje se isto toliko puta, odnosno onoliko puta koliko puta se hrane, a najidealnije bi bilo da vode imaju stalno na raspolaganju.

Posebna pažnja treba da se posveti ishrani junica koje se približavaju uzrastu za osjemenjivanje. Kako navode neki autori, poboljšanom ishranom junica 3-4 nedelje prije osjemenjavanja i dvije-tri nedelje poslije toga, junice bolje ispoljavaju gonjenje (polni žar) i postiže se bolji uspjeh u oplodnji. Poboljšanje ishrane se može ostvariti hranjenjem većom količinom hrane, ili uključivanjem kabaste hrane u obrok, ili povećanjem udjela koncentrata u obroku. Bitno je shvatiti da u cjelokupnom periodu odgoja priplodne junice ne smiju biti u tovnoj kondiciji, jer je mnogobrojnim ispitivanjima naših i stranih autora dokazano da debele junice imaju više problema pri teljenju i problema sa sterilitetom u kasnijem periodu, i imaju manju životnu proizvodnju mlijeka jer kraće ostaju u reprodukciji, odnosno brže se isključuju iz proizvodnje.

Potrebe steonih junica u hranljivim materijama u prvoj polovini bremenitosti skoro da nisu povećane, jer je plod sve do petog mjeseca steonosti relativno mali, negdje od 2,5-3 kilograma. Poslije petog mjeseca porast ploda je nešto intenzivniji, a posebno u osmom i devetom mjesecu steonosti. Zbog toga je od izuzetnog značaja ishrana junica u poslednjih 60 dana steonosti.

Pored intenzivnog porasta ploda u posljednja dva mjeseca steonosti junicama treba obezbijediti hranljive materije za sopstveni porast i razvoj, za stvaranje tjelesnih rezervi, kao i za razvoj i pripremu vimena za lučenje mlijeka poslije teljenja. Obim povećanja i promjena obroka na 50-60 dana pred teljene neophodan je i radi privikavanja junica na onaj tip obroka sa kojim će se hraniti poslije teljenja. Postepeno se povećava količina koncentrata, tako da na 10-15 dana prije očekivanog teljenja, junice mogu konzumirati oko 4 kilograma koncentrata dnevno, ali to zavisi od stanja vimena koje se mora svakodnevno pratiti. U slučaju edema vimena mora se smanjiti koncentrat.

Najčešće se na 7-10 dana pred teljenje, količina stočne hrane značajno smanjuje ili čak i isključuje iz obroka. Količina koncentrata se na 2-3 dana pred teljenje smanjuje na 1-2 kilograma ili se potpuno isključuje, u zavisnosti od brzine nalivanja vimena kod junica. Na dan pred teljenje junicama se daje samo manja količina sijena, kako bi se smanjila popunjenost organa za varenje i tako olakšalo samo teljenje. Kada je u pitanju voda, junice je moraju imati stalno na raspolaganju. Približno 2 časa poslije teljenja, prvotelkama se daje topao napoj od mekinja, a nakon toga i manja količina sijena.

Narednih dana količina se postepeno povećava, a u obrok se uvode hraniva, tako da se 7-10 dana po teljenju prvotelkama daje hrana koja stimulativno djeluje na konzumiranje. Količina hrane i dalje se povećava tako da najdalje 3-4 nedelje po teljenju treba da dostigne onu vrijednost koja odgovara stvarnim potrebama prvotelki. Treba napomenuti da je u ishrani priplodnih junica od velike važnosti korišćenje pašnjaka, pa makar oni i ne obezbjeđivali zadovoljavajući kvalitet ishrane, ali je kretanje i boravak na suncu i čistom vazduhu od velikog uticaja na zdravlje priplodnih junica.