Za razliku od ostalih domaćih životinja, ovca provede najveći dio svog života pod otvorenim nebom. Baš zbog toga, njima ne treba praviti skupe objekte. Osnovno pravilo pri izgradnji ovčarnika i drugih ovčarskih objekata trebalo bi da glasi da ovi objekti budu jednostavni i jeftini. Po načinu držanja i hranjenja razlikuju se dva tipična razdoblja, zimsko i ljetnje, te se tome prilagođavaju i sve građevine za smještaj ovaca.

Zimski smješataj ovaca

 Za zaštitu ovaca od zime služe uglavnom dvije vrste objekata, i to nastrešice i ovčarnici.

Nastrešice

Nastrešice za ovce se mogu graditi u primorskim i ostrvskim krajevima, gde je zima vrlo blaga i nije toliko potrebno zaštititi ovce od zimske niske temperature, koliko od vjetrova. Zbog toga se u ovim krajevima mogu podići nastrešice najviše sa tri zida sa krovnim pokrivačem.

Takvi objekti su za ovce vrlo zdravi, jer omogućuju ovcama stalni boravak na svježem vazduhu i slobodno kretanje. Osim toga, takve građevine su vrlo jeftine.

a) Mjesto za postavljanje nastrešica

  Pošto nastrešice moraju štititi ovce ne samo od kiše, nego i od vjetrova, pa se kod izbora mjesta mora naročito paziti, da bude što bolje zaklonjeno od vjetrova. Drugi zahjtev je, da ta mjesta budu suva i ocjedna.

  b) Veličina nastrešice

Kako nastrešica treba da ovcama pruži zaklon samo od većeg nevremena, a ne stalnu zaštitu od velike hladnoće, veličina nastrešica, tj. površina podnog prostora, ne mora da bude tolika kao u ovčarnicima. Tako na primjer, veličina podnog prostora tih nastrešica biće dovoljna, ako se za odrasla grla predvidi po 0,7 m2, a za podmladak po 0,4 m2.

Ovčarnici

 Ovčarnici ili njima slične građevine, služe za zimski smještaj ovaca u svim našim krajevima. Za razliku od nastrešica oni su zatvoreni sa svih strana.

Ovčarske farme, kao skup raznovrsnih, ali istovremeno usko povezanih objekata, ili pojedinačni ovčarnici, u kojima se organizuje proizvodnja, imaju veoma važan ekološki efekat, jer se u jednom periodu godine, a najčešće zimskom, u njemu drže, hrane, napajaju ovce i organizuju i odvijaju proizvodni procesi. Od ovih faktora u velikoj mjeri zavisi nivo proizvodnje, odnosno iskorišćavanje genetskih potencijala ovce, a što je posebno značajno  i očuvanje zdravlja životinja. Prema tome, objekti za ovce, glavni i sporedni (pomoćni), ili primarni i sekundarni, treba da pruže što povoljnije uslove za odvijanje fizioloških procesa ovaca u toku proizvodnog ciklusa. Zbog toga, pri izgradnji ovčarskih farmi, ili pojedinačnih ovčarnika, posebnu ulogu ima:

  1. Izbor mjesta za farmu ovaca ili ovčarnik. Lokacija treba da odgovara sanitarno-higijenskim uslovima, da je na pogodnom mjestu za najracionalnije iskorišćavanje ljetnje i zimske ishrane. Farmu treba graditi na suvom i ocjednom terenu, nešto uzdignutom u odnosu na okolno zemljište, sa niskim nivoom podzemnih voda. Zemljište treba da bude propusno i sa dobrim odvodom otpadnih i dovodom pitke vode. Ovčarska farma sa svojim objektima ne treba da bude suviše udaljena, ni suviše blizu ostalih objekata. Ovčarnike treba postavljati na takvom odstojanju da ima dovoljno prostora pri izgonu ovaca, donošenju hrane i za izgradnju ispusta za svaki ovčarnik. Svi ovčarski objekti treba da su sunčani i da nisu izloženi jakim vjetrovima. Objekti ne bi smjeli biti ni blizu stajaćih voda (bara i lokava), jer su te vode obično leglo raznih parazita, koji često napadaju ovce. Za izgradnju farme treba izabrati lokaciju i teren koji je u blizini odgovarajućih saobraćajnica, ne suviše blizu naseljenog mjesta, ali ne i suviše daleko. Farme treba da su udaljene dovljno od drugih farmi (svinja, goveda, živine), od željezničke pruge, od prometnih puteva druge stoke itd.

2. Izgradnja i građevinski materijali su isto tako veoma značajni, kao što su značajni i ostali pobrojani faktori. Od izbora građevinskog materijala i konstrukcije u velikoj mjeri zavisi i nivo prizvodnje, odnosno proizvodni rezultati mjereni biološkim parametrima.

Smještajni prostor, sistem hranjenja, napajanje, izmjena vazduha, osvjetljenje, sprečavanje kondenzcije, maceracije rožne kanije papaka, upale disajnih organa, povremeni pregledi životinja uključujući određene preventivne tretmane u cilju zdravstvene zaštite, uslovljavaju angažovanje radne snage. Da bi osavremenili ovčarsku proizvodnju, težnje su usmjerene na što manje učešće ljudskog rada, kako bi proizvodnja bila ekonomičnija s jedne strane, a i zbog nestašice radne snage za rad u ovčarstvu s druge strane.

Tehnološke i tehničke osnove farmi

Broj objekata za gajenje ovaca na jednoj farmi zavisi uglavnom od tipa i namjene farme (reprocentri, proizvodne i komercijalne farme) zatim od stepena mehanizovanosti  i opreme, kao i programa odgajivačko- selekcijskog rada i planova proizvodnje.

Među objektima, osnovnu grupu čine proizvodni, u kojima se obavljaju važni odgajivački, proizvodni i eksploatacioni procesi i poslovi (oplodnja, jagnjenje, gajenje sisančadi i majki, porast i razvoj podmlatka, tov, ishrana, pojenje, striža, muža, izđubravanje, zooveterinarske intervencije). Prateći objekti su u funkciji tehnoloških i zajedno sa njima obezbjeđuju normalno obavljanje programiranih proizvodnih poslova.

Od tehnoloških objekata centralno mjesto zauzimaju ovčarnici za gajenje (držanje) ovaca, kao i podmlatka. U njima se obavljaju osnovne biološke i proizvodne aktivnosti plotkinja. Grade se i opremaju, odnosno obezbjeđuju sljedećim osnovnim tehnološkim i tehničkim uslovima:

  • Ovčarnici se grade u obliku pravougaonika sa ispustima, i imaju univerzalnu namjenu, a gabaritne vrjednosti obezbjeđuju prostor i uslove za gajenje određenog broja ovaca s jagnjadima na sisi;
  • Objekti mogu biti sa središnjim hranidbenim hodnikom, između čeonih vrata, podjeljenih u dvije jednake uzdužne površine za smještaj i gajenje ovaca;
  • Hranidbeni hodnici s obje strane odjeljeni su od prostora za držanje ovaca montažnom ogradom (ramovi) na kojoj su prema hodniku, postavljene kombinovane hranilice jaslenog tipa za polaganje hrane i ishranu ovaca;
  • Hranjenje ovaca može biti i pomoću pokretnih jasala koje se podižu po potrebi kako raste duboka prostirka, a raspored hrane se vrši pomoću beskrajne trake;
  • Transport hrane od skladišnih objekata i prostora do ovčarnika i podjele hrane u njima može se obavljati pomoću mikser traktorskih prikolica;
  • Pojenje ovaca vodom reguliše se automatskim pojilicama, postavljenim duž bočnih zidova ili krmnog hodnika;
  • Životinje se obično drže na podnoj površini od nabijene ilovače prekrivene prostrikom od slame, a koriste se i rešetkasti podovi;
  • Izđubravanje se vrši mehanizovano uz prethodnu demontažu opreme:
  • Raspored vrata na čeonim i bočnim zidovima omogućava normalno komuniciranje stada ovaca i radnika pri opsluživanju objekata;

Mikroklimatski uslovi u ovčarniku

Potrebne mikroklimatske uslove postižemo pravilnim izborom materijala za izgradnju i pravilnim rasporedom i veličinama ventilacionih otvora. Osnovni mikroklimatski uslovi svode se na:

  • Optimalna temperatura u ovčarniku, tj. temperatura koja najviše odgovara ovci, je ona koja se nalazi u intervalu između 6 i 18oC;
  • Niža temperatura od 5oC u objektima je nepovoljna za sve kategorije, a naročito za podmladak;
  • Optimalna temperatura u objektu ne smije da bude veća od 27oC;
  • Optimalna temperatura za rano odlučenu jagnjad je 18oC;
  • Optimalna relativna vlažnost vazduha za sve kategorije ovaca iznosi 50-80%;
  • Dozvoljeni sadržaj ugljendioksida u litri vazduha je do 0,035%, ugljen monoksida 0,003%, a sumporvodonika do 0,002%;
  • Sistem ventilacije mora da obezbjedi dovoljno svježeg vazduha sa zaštitom od prodora velikih masa hladnog vazduha, i to zimi u količini od najmanje 30 m3 vazduha na sat po grlu, a ljeti i do 120 m3.
  • Maksimalna brzina ovako ubačenog vazduha ne smije biti veća od 0,5 m u sekundi;
  • U ovčarniku mora biti obezbjeđeno dnevno svjetlo preko prozora i to u površini od najmanje 1/20 podne površine, s tim da se noću obezbjedi električno osvjetljenje od najmanje 60 luksa, a zavisi od tehnološkog procesa proizvodnje i kategorije životinja. Tako na primjer, u porodiliištu intenzitet osvjetljenja treba da iznosi 80-100 luksa.

Tehnološko tehnički normativi za izgradnju ovčarnika

Smještaj ovaca može da bude vrlo jednostavan i ne mnogo skup kao kod gradnje objekata za druge vrste domaćih životinja. Važno je obezbjediti prostor koji će biti suv i bez propuha.

Tehničko tehnološki uslovi za izgradnju ovčarnika su oni uslovi i mjere koje obezbjeđuju: dimenzije prostora neophodnog za pravilan smještaj, ishranu, odgoj podmlatka i bezbjedan i nesmetan rad odgajivača u ovčarniku.

Ovčarnici se izgrađuju, zavisno od veličine stada, sa jednim ili više odjeljenja za smještaj ovaca, kao i prateće prostorije, na primjer, odjeljenje za bolesne ovce (izolator), odjeljenje za vještačko osjemenjavanje ovaca, odjeljenje za smještaj koncentrata, odjeljenje za radnike i druge prostorije naročito na većim farmama.

Pri rješavanju smještaja za ovce mogu da posluže sljedeći normativi:

Visina ovčarnika pri upotrebi mehanizacije za čišćenje 4,00 m
Visina ovčarnika iznad sloja prostirke 2,80 m
Visina zidova 2,00 – 2,50 m
Visina sloja đubreta i prostirke 1, 20 m
Potrebna površina poda po ovci 1,00 m2
Za ovcu sa jagnjetom do zalučenja 1,20-1,50 m2
Za ovcu sa blizancima 1,80 m2
Za jalove ovce 0,80-1,00 m2
Ovce sjagnjene 1,00-1,20 m2
Jagnjad 0,40-0,60 m2
Šilježad 0,60-0,80 m2
Potrebna površina za smještaj ovnova 2,0-3,0 m2
Površina jasala po grlu 0,15 m2
Površina krmnog hodnika po grlu 0,23 m2
Površina ventilacionog otvora po grlu 0,01 m2
Površina ispusta po grlu 1,5 m2
Po odraslom grlu treba obezbjediti suve prostirke 0,25 – 0,50 kg

 

Izgradnja i oprema ovčarnika

Izgradnja ovčarnika. Vrjednost ovčarnika cijeni se ne po njegovoj skupoći, već po tome, kako je izgrađen počevši od zidova i poda pa sve do krova.

  1. Zidovi ovčarnika mogu biti od drveta, cigle ili kamena. Od betona nisu poželjni, jer je beton previše hladan, pa se uvijek drži rosa na njemu. U obzir dolaze i drugi materijali koji nisu vlažni. Zidove objekta, u dijelu gdje su ovce, potrebno je obraditi do visine od 1,20 m od poda na način koji omogućuje lako održavanje najbolje cementnim malterom, i izgletovati do crnog sjaja. Ostali djelovi, ako je zidan objekat se barem dva puta kreče godišnje radi dezinfekcije, ali i taj dio može biti od drveta. Visina bočnih zidova je 2,5-3,0 m a visina do šljemena 3,5 do 4,5 m.
  2. Krov može biti pokriven različitim pokrovnim materijalom, crijepom, salonitom ili nekim drugim materijalom. Sa unutrašnje strane treba obložiti drvenom oblogom, a između rogova popuniti mineralnom vunom, a onda mogu da se stave durisol ploče. Izolacija krova zavisi od klimatske zone gdje se gradi objekat i koeficijenta toplotne sprovodljivosti (k-faktor) građevinskog materijala, trebao bi da bude za zidove 0,6 do 0,7, a za krov 0,5.
  3. Prozori i vrata mogu biti drveni ili metalni, iako preporučujemo da budu drveni, jer su njihova toplotna svojstva mnogo bolja i bolje podnose uticaje štalske sredine. Prozori moraju po mogućnosti svuda biti dvostruki i tako pričvršćeni, da se unutrašnji otvaraju sa gornje strane, a vanjski sa donje. Na taj način struji hladan vazduh, koji dolazi kod otvaranja prozora izvana, prema tavanu, a ne prema ovcama. Prozori se takođe mogu otvarati oko donje horizontalne osovine sa »VENTUSOM«. U donjem dijelu prozora postoji prorez za ventilaciju širine oko 10 cm, koji može posebno da se zatvara. Ovaj prozor služi za ulaz hladnog vazduha u hladnim danima kada su prozori zatvoreni. Površina prozora treba da bude 1/20 do 1/25 površine poda. Prozori se postavljaju najmanje 1,5 m od poda, a po mogućnosti i više.

Vrata treba da su dvostruka, širine 3,5-4 m, a visoka 2,5-3 m. Tolika širina potrebna je radi toga, da ovce mogu lako i brzo izlaziti i ulaziti, a visina da transportna sredstva mogu lako ulaziti u objekat. Da se kod ovaca ne bi oštetilo runo o uglove vrata, poželjno je, da se na uglovima nalaze valjci visoki 1 m, koji se prilikom guranja ovaca lako okreću.

Vrata se moraju otvarati napolje, a po mogućnosti da su okrenuta prema jugu, ili jugoistoku. Vrata prema ispustima treba raditi u vidu ergelskih vrata, kako bi gornje krilo služilo kao dodatni ventilacioni otvor u toplim danima.

4. Ventilacija je potrebna, da se osigura svježi vazduh u ovčarniku, a i za odvod suvišne vlage, koja se stvara od velikog isparavanja ovaca. Najbolja je najjednostavnija ventilacija. Sastoji se od dovodnih otvora na zidu, a odvodnih na najvišem dijelu objekta. Ventilacija će biti dobra, ako na svakih 100 grla dolazi po jedan otvor prečnika 70 x 70 cm. Zidovi ventilacionih kanala moraju u punoj visini biti izolovani toplotnom izolacijom dvostruko debljom nego što je izolacija krova, da u njemu ne bi došlo do hlađenja vazduha koji treba da izađe iz objekta.

Otvori na kanalima moraju biti mrežom zaštićeni od ulaza ptica i insekata, kao i da imaju dobru zaštitu od kiše i upadanja snijega. Takođe, dobro je da se predvidi mogućnost zatvaranja ovih kanala u najhladnijim danima.

5. Pod. Podovi ovčarnika mogu da se rade na više načina, ali uglavnom su u primjeni dvije vrste podova i to: pod od nabijene ilovače i rešetkasti pod. Svaki od ovih podova ima svojih prednosti i nedostataka.

Pod od nabijene ilovače se radi u debljini oko 20 cm u blagom padu prema spoljnim zidovima objekta. Ukoliko se objekat gradi na vodopropusnom tlu, ispod ilovače nije potrebno ništa ugrađivati, ali ako se radi na vodonepropustivim terenima, ispod sloja ilovače potrebno je ugraditi sloj šljunka. Na ovaj pod dolazi prostirka od slame i to 0,25 kg dnevno po grlu. Sloj slame i stajnjaka u toku zime naraste i do 50 cm. Čišćenje teba vršiti bar dva puta godišnje ručno ili mašinski.

Rešetkasti pod se radi od drvenih rešetki u ramovima od gredica. Ispod rešetki, potrebno je uraditi betonski rov, dubine oko 50 cm. Ovaj pod više se preporučuje za objekte u toplijim krajevima, gdje je veći problem obezbjeđenje slame za prostirku.

Ograde u ispustima najbolje je raditi od pocinkovane pletene žice, na drvenim, betonskim ili čeličnim stubovima. Visina ove ograde treba da bude oko 1,2 m. Međutim, tamo gdje ima vukova, visina ove ograde treba da bude 2,0 m sa upolje okrenutim vrhovima.

  1. Veličina ovčarnika. Kako je izgradnja većih ovčarnika razmjerno jeftinija od malih, to bi s tog stanovišta bilo bolje graditi velike ovčarnike. Međutim, mana je velikih ovčarnika u tome, što se na jednom mjestu nalazi veći broj grla, pa se i zaraze mogu lakše širiti. Svakako, veći ovčarnici s kapacitetom od 1000 grla nisu poželjni, ali isto tako ni manjih kapaciteta jer nam tada treba više radne snage. Danas se uobičajeno grade objekti kapaciteta 300-500 odraslih ovaca sa podmlatkom. Dimenzija ovih objekata varira u zavisnosti od kapaciteta i odabranih tehničkih rješenja.

Oprema ovčarnika

Ovce u ovčarnicima se drže slobodno, te zbot toga oni nisu pregrađeni nikakvim stalnim pregradama, jer bi one samo smetale prilikom izvođenja određenih operacija u ovčarnicima. U objekat se mora unijeti i ugraditi određena oprema za ishranu, pojenje i pregrađivanje ovaca i jagnjadi. Sva oprema mora biti laka i podesna za premještanje. Materijal od koje je napravljena mora omogućavati laku i detaljnu dezinfekciju, a njena konstrukcija ne smije biti takva da se životinje mogu povrijediti.

Jasle su osnovni dio opreme. One treba da omoguće ishranu ovaca različitim hranivima (sijenom, silažom, koncentratom i granulisanom hranom). Postoji veliki broj rješenja ovih jasala. Sve vrste jasala i sva oprema koja se ugrađuje svojom konstrukcijom mora omogućiti lako podizanje istih, istovremeno sa rastom prostirke u objektu, slika  1 i 2.

Slika 1. Ograda sa jaslama

Slika 2. Jasle sa ogradom za fiksiranje ovaca

Pregrade-ljese. U toku tehnološkog procesa u ovčarniku je vrlo često potrebno pregrađivanje i odvajanje pojedinih prostora. Za ove svrhe služe nam razne pregrade – ljese. Ljese treba da su takvih dimenzija, da se lako slažu jedna sa drugima u razne figure. Ljese za pregrađivanje su jednostavne drvene konstrukcije  sa klinovima za zabadanje u prostirku i mehanizmom za vezivanje u figure. Ljese za odvajanje imaju vratanca, koja omogućuju prolaz jagnjadima, a ne dozvoljavaju ovcama da ulaze u boks za jagnjad. U dijelu ovčarnika ili u cijelom ovčarniku (ako se u njemu vrši jagnjenje) treba izgraditi manje pokretne bokseve veličine 1,1 x 1,1 m ili 1,4 x 1,4 m za jagnjenje jedne ovce i zadržavanje iste tri dana s jagnjetom.

Slika 3. Ljesa za pregrađivanje

Slika 4. Ljesa za odvajanje od jagnjadi

Slika 5. Kombinovane jasle za ovce

Pojilice. Ovcama je neophodno obezbjediti u svako doba dovoljnu količinu svježe, zdrave pitke vode. Napajanje ovaca može se rješiti na razne načine, počev od napajanja iz korita, kofa, do automatskih pojilica (različitih tipova). Nosači pojilica se tako grade, da se visina može podešavati kako raste nivo duboke prostirke. Za pojenje jagnjadi u boksu potrebno je ugraditi nosač za kofu.

Tehnološko-tehnički koncept izgradnje objekata na jednoj farmi ovaca, sa odgovarajućim podmlatkom sadrži:

1) proizvodne objekte u kojima se organizuje proizvodnja i

2) prateće objekte koji su neophodni da se proizvodnja realizuje.

Proizvodni objekti

Objekti u kojima će se organizovati proizvodnja moraju zadovoljavati potrebe ovaca različitog uzrasta, mase tijela i fiziološkog stanja (bremenitost, jagnjenje, jagnjad do zalučenja, ovce u laktaciji, podmladak za priplod). U pogledu prostora temperature, relativne vlažnosti, svjetlosti, vazduha kao i optimalne ishrane, njege i zdravstvene zaštite, objekti se grade namjenski za odgovarajuće faze proizvodnje.

Prema tome, u zavisnosti od namjene, pojedinih objekata na jednoj ovčarskoj farmi većeg kapacitea gradi se:

  • Porodilište,
  • Staja za držanje ovaca i jagnjadi do zalučenja,
  • Izmuzište (mašinska muža ovaca),
  • Staje za gajenje podmlatka za priplod,
  • Objekti za tov jagnjadi,
  • Staja za smeštaj ovnova,
  • Punkt za vještačko osjemenjavanje,
  • Ambulanta i stacionar za liječenje životinja.

Slika 6. Unutrašnji izgled objekta za smještaj ovaca

 

Prateći objekti

Da bi se omogućilo normalno funkcionisanje predviđenog tehnološkog procesa proizvodnje na svakoj farmi se pored proizvodnih objekata (koji treba da zadovlje određene zootehničke i zoohigijenske uslove navedene u prethodnom izlaganju), gradi se i jedan broj pratećih objekata, kao što su:

  • Nastrešice za smještaj i sušenje sijena,
  • Nastrešice za mašine i opremu,
  • Magacini za skladištenje i čuvanje koncentrovane hrane.
  • Bazen za kupanje i dezinfekciju ovaca,
  • Silos rovovi za silažu,
  • Kolska vaga,
  • Utovarno istovarna rampa,
  • Dezinfekcione barijere,
  • Jama za uginule životinje,
  • Bunar za vodu,
  • Saobraćajnice,
  • Trafostanica,
  • Gromobran,
  • Objekti za radnike na farmi,
  • Upravna zgrada,
  • Ograda ekonomskog dvorišta,
  • Objekti za ljetnje držanje ovaca na pašnjacima i
  • Izgradnja pojila na pašnjacima, kao i jame grobnice za uginule životinje.

Dezobarijera se izgrađuje na ulazu u farmu kao i na svim čeonim ulazima u objekte, gde se drže ovce. Dezobarijera na ulazu u farmu za vozila treba da ima takve dimenzije u pogledu dužine, da se točkovi vozila koje ulazi dva puta okrenu u njoj i da bude dovoljno duboka da se gume točkova natope sa dezinficiensom. Dezobarijere na ulazu u objekat, treba da služe da ovce kada izlaze i ulaze u objekte nakvase papke vodom u kojoj je dodan određen dezinficiens. U te dezobarijere se obično stavljaju sunđeri natopljeni sa dezinfekcionim sredstvom.

Ljetni smješataj ovaca

Ovca je životinja, koja najradije boravi napolju, pa joj za ljetnji smještaj u većini slučajeva ne treba nikakva građevina, već samo one najnužnije da ih održe na okupu, dok ne pasu, tj. noću i po danu za plandovanje. Za te svrhe služe torovi, tj. obično ograđena mjesta. Ti torovi mogu biti pokretni i nepokretni, a to uglavnom zavisi od načina, kako se iskorišćava ovčije đubre.

Na velikim planinskim pašnjacima, gdje se gaji veći broj ovaca i plemenitija grla neophodno je i izgraditi ljetnje nastrešice za ovce. To su objekti koji su jednostavni i zatvoreni sa tri strane. Ispod tih nastrešica ovce se za vrijeme velikih kiša mogu skloniti, jer ako im je runo zatvoreno, kada pokisne ono se teško suši i može izazvati neželjene efekte.